modričaINFO za sve ljude dobre volje
“U Hrvatskoj se registruje svako saopštenje iz Beograda – teško je zapušiti uši kada se govori istim jezikom. Iz toga proizilazi ono što je Frojd nazivao narcizmom malih razlika“, piše ugledni “Noje cirher cajtung”.
“Sitničava komšijska politika Hrvatske“, naslovljava švajcarski Noje cirher cajtung tekst svog dopisnika iz Beograda Andreasa Ernsta, jednog od najboljih poznavalaca regiona među novinarima sa njemačkog govornog područja. On oštro kritikuje Zagreb zbog blokade poglavlja 26 u pregovorima Srbije i Evropske unije.
“Umjesto da susjednim zemljama osvijetli put ka EU, Zagreb im stavlja klipove u točkove“, stoji u tekstu.
“Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica Hrvatske, ima novi nadimak – Čokolinda. Ovako je bilo: na 25. godišnjicu bombardovanja Dubrovnika od strane jugoslovenske vojske predsjednica je posjetila taj grad na Jadranu. U jednom vrtiću je dijelila čokolade. Kasnije – kada su čokoladice odavno bile pojedene – roditelji su primjetili da se radilo o srpskim proizvodima. Mediji su napravili skandal, Grabar-Kitarović se izvinila. Žao joj je, rekla je, što nije poklanjala hrvatske proizvode. ‘Čokogejt’ je tek jedna od iritacija između Hrvatske i njenih susjeda. To su simptomi koji pokazuju da Hrvatska, novajlija u EU, nije u stanju da preuzme ulogu suverenog predvodnika i podrži srpske i bosanske komšije na trnovitom putu ka Briselu“, piše Ernst.
“Umjesto toga koriste se blokade. Kao što su ranije radile druge članice EU, i Hrvatska zloupotrebljava pravo veta kako bi rješavala bilateralne probleme. Zagreb je u martu uložio veto na otvaranje poglavlja o pravosuđu i osnovnim pravima kako bi primorao Srbiju na ukidanje zakona koji beogradskom pravosuđu daje nadležnost za ratne zločine u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Na njemački pritisak je Hrvatska u junu popustila tek da bi pola godine kasnije ponovo nalegla na kočnicu. Sada Hrvatska sprječava srpske pregovore o obrazovanju i kulturi jer su manjinska prava Hrvata u Srbiji navodno nedovoljna. U oba slučaja je Hrvatska usamljena u EU”, dodaje se u tekstu.
“Mora se priznati da srpska vlada na hrvatske blokade uglavnom reaguje preko mjere – prije svih glavni demagog Aleksandar Vulin, koji je uz to i ministar za rad i socijalna pitanja. […] Blokade Zagrebu materijalno ne donose ništa. Samo štete hrvatskom ugledu u očima Nijemaca, Italijana i Austrijanaca, koji žele otvoren put integracije za Srbiju i Bosnu. Naravno da hrvatska opsesija Srbijom ima mnogo veze sa istorijom. Današnje samopoimanje zemlja crpi se iz traumatičnog otcjepljenja od Jugoslavije kojom su dominirali Srbi. Nisu dobrodošla podsjećanja na zajedničku državu i nekadašnje bratske narode. Za razliku od Srbije i Bosne, na hrvatskoj televiziji gotovo da nema šoubiznisa iz susjednih zemalja. Radije gledaju u pravcu centralne Evrope, a Balkan pokušavaju da gurnu u zaborav“, dodaje se u tekstu Noje cirher cajtunga.
Andreas Ernst analizu hrvatske politike nastavlja ovako: “Istovremeno se nužno registruje svako saopštenje iz Beograda – teško je zapušiti uši kada se govori istim jezikom. Iz toga proizilazi ono što je Frojd nazivao narcizmom malih razlika, koji njeguju i Srbi i Bošnjaci: male razlike se ukrupnjavaju i kultivišu. […] Terapija bi se sastojala u sljedećem: kroz samopropitivanje bez predrasuda svako bi utvrdio da je svojim komšijama veoma sličan – uz sve manje razlike. I tamo i ovamo političke partije djeluju kao patronažni sistemi, institucije su slabe, sudovi neefikasni, korupcija raširena. U cijelom regionu slobodna trgovina sa partnerima iz EU nije samo blagoslov za slabe privrede, već je i prijetnja za domaću proizvodnju.“
Tekst u uglednom ciriškom listu se zaključuje ovako: “Hrvatskoj, koja zahvaljujući članstvu u EU ima jače karte, otvara se mogućnost da igra ulogu mentora. Time bi mogla da poentira u susjedstvu i kod važnih partnera u EU. Alternativa trenutnom neurotičnom ograničavanju od susjeda ne sastoji se u upuštanju u novi jugoslovenski eksperiment. Ali se radi o tome da se regionalna politika vodi interesima, da se povežu kapaciteti susjedstva i tako nastupi prema EU i svima ostalima. Recimo kada se radi o jadnoj infrastrukturi: danas se 400 kilometara pruge iz Beograda do Zagreba prelazi osam sati. Usput, isto je i kad se iz Zagreba ide za Beograd.“
(Dojče vele)
Izvor: nezavisne novine
