Home / NOVOSTI / HRONIKA / Akcija porodice Krstic i HO Srcem za Modriču ostala u sjeni postupaka “hijena u uniformama”! *(FOTO)

Akcija porodice Krstic i HO Srcem za Modriču ostala u sjeni postupaka “hijena u uniformama”! *(FOTO)

Dragan-Sjenicic-Pipi-204x300

Dragan Sjeničić Pipi, predsjednik Humanitarne organizacije “Srcem za Modriču”

Današnji prilog na našem sajtu je priča koja bi komotno mogla biti u rubrici “vjerovali ili ne”. Ta priča vezana je za našu uspješno realizovanu akciju dostavljanja donacije u igračkama i poklonima za dječiji vrtić “Naša radost” u Modriči. O uspješnoj realizaciji te akcije postavljen je prilog na modričkom gradskom portalu modričaINFO, ali nevjerovatnu poleđinu te priče naknadno je objelodanio Dragan Sjeničić Pipi, predsjednik Humanitarne organizacije “Srcem za Modriču”. On je tim povodom dao sledeću izjavu, koju prenosimo u cjelosti.

Humanitarna organizacija “Srcem za Modriču” kontaktirana je od strane svojih članova, familije Krstić (iz Koprivne), koji su uspjeli obezbjediti oko 1200 igračaka za djecu a od svojih ličnih sredstava sami su napravili i oko 200 malih paketića za djecu.
Pošto su oni iz Koprivne, kontaktirali smo odmah i našeg saradnika, koprivljanskog sveštenika Jadranka Stojanovića i donjeli zajedničku odluku da sve to ide u dječije obdanište “Naša radost” u Modriči.
Kao sav normalan svijet, preventivno i na vrijeme počinjemo rješavati pitanja oko prelaza preko granice. Zovemo BiH ambasadu koja nam kaže da nemože ona ništa uraditi po tom pitanju !?
Isti odgovor dobijamo i od Crvenog krsta !?
Zovemo granični prelaz Bosanski Šamac i razgovaramo sa carinikom koji, pošto nezna kako se to treba rješiti, obećaje da će pitati svog šefa.To se oteže cijeli dan i on javlja tek sutredan da ni šef nezna tačno, pa nas upučuju na špediciju !?
Ovde da napomenemo HO Srcem za Modriču nema račun plaćene robe pošto su nam igračke poklonjene ali imamo kompletan spisak za svih 1200 igračaka, sve popisano, slikano i sve ovjereno pečatom naše organizacije. Takođe, imamo i ovjerenu potvrdu šta, gde i kako se planira sa igračkama, i to smo priložili uz sve ostale papire.
Na špediciji nam tada kažu da je najbolje da dođemo direktno na granicu i da se tu odradi nekakav papir, da to paušalno prođe ali,  oni misle, pošto je u pitanju poklon da će carina to pustit bez problema i bez i tog papiraća. Najgora varijanta je, kako nam rekoše je da se roba ocarini. HO Srcem za Modriču prihvata situaciju kakva jeste i spremna je na sve varijante samo da igračke što pre stignu do djece i da se što prije oslobodi vozilo familije Krstić, koje već tri dana stoji natovareno robom.
Pošto smo dobili takve informacije sa granice mi odlazimo do familije Krstić da se dogovorimo i da vidima šta mi još možemo da pomognemo. Njih zatićemo (starijeg Krstića, suprugu i dvoje djece) kako prave paketiće. Toliko radosti u toj predivnoj familiji, bilo je prelijepo vidjeti.
Četvrti dan mlađi Krstić (21) kreće za svoj za svoj rodni kraj radostan što će pomoći i obradovati djecu, a ujedno na godišnjicu smrti svoje majke obići i njen grob.
Odmah na samom startu staje Švicarska policija i pita šta je u još nezatvorenom kombiju. Mi odgovaramo, a normalni ljudi čestitaju,  žele mu srećan put.
Na samom ulazu u Italiju, karabinjeri, poznati po lošoj naravi preslikavaju ponašanje Švicarske policije i uz reči podrške i čestitke puštaju naše vozilo. Sa slovencima samo mahanje. Dolazi izlaz iz Hrvatske, i Evropske unije i hrvati bez ikakvih pitanja i problema puštaju naše vozilo. Naš vozač misli da su svi problemi gotovi i sa radošću kreće ka svojoj otadžbini.

Ovaj mladi momak, kojem je ovo i prvi put da sam vozi na granicu nije ni slutio da na “braniku njegove otadžbine” neće stojati ljudi već “hijene u uniformama”.
U 23.30 časova stiže na prelaz Bosanski Šamac i naš prijatelj već u mislima zamišlja kako će ujutro pogledati i obradovati tu djecu. Moramo da napomenemo da nikada nismo vidjeli tako mladog momka sa tolikom željom za pomoć.

Opasna roba

“Opasna roba” (dječije igračke, paketići, jedna svijeća i anđeo za majku su u kombiju).  “Hijene” (ovaj naziv im koristim pošto znamo svi kako imaju želju napasti svako vozilo stranih tabli i cviliti da im se nešto da), napadaju naš kombi sa “opasnom robom”. Drže se strogo zakona i, kao gnušaju se svim našim drugim pokušajima da rješimo tu situaciju. OK, čekaćemo sutra da carinimo ovu “opasnu robu”. Cijelu noć “hijene” se ismijavaju sa našim vozačem.

Sveštenik Jadranko Stojanović odlazi ujutro do našeg kombija, odnosi hranu vozaču i ostaje sa njim da mu pomogne.
Da skratimo priću, modrička špedicija nemože a i nema ni volje da napravi papire za ulazak naše robe. Carina nakon 12 sati čekanja kaže da nemožemo niti cariniti. Tada pitamo da se vratimo sa robom nazad u Hrvatsku. Nedaju tada robu nazad. Naš vozač i sveštenik Jadranko ostaju tu cijeli dan i uveče odlaze za Koprivnu da prenoće. Ujutro se nadaju da će proći.

Treći dan, mole svi granicu, SPC, Opština, Centar za socijalni rad, obdanište, ali carina “ostaje na braniku otadžbine”. Mi zovemo i pitamo da zovu patrolu policije da ona otprati “opasnu robu” do obdaništa.  Nemože ni to. Sada molimo da nas puste da se vratimo i robu odvezemo u Hrvatsku i poklonimo robu nekoj SPC. Nemože ni to!
Mi u Švicarskoj slučajno tu priću isprićamo čovjeku uvozniku iz Odžaka i on kaže da će on pokušati. Zovu nas njegovi prijatelji i mi dobijamo papire za povrat robe. Odlazimo na granicu EU gde nas ljudi puštaju mimo zakona da uđemo uz čuđenje šta nam se desilo. Odlazimo na drugi prelaz gde nas granica BiH pozdravlja i želi sretan put !!?
I na kraju tog puta, naš Krstić dovozi “opasnu robu” djeci u obdanište.

Mnogo bi željeli da se zahvalimo familiji Krstić na ovako vrednom poklonu našoj djeci u otadžbini i naše je moliti ih da zaborave ove nemile događaje i ostanu humani kakvi su bili do sada. Velika i po stoti put hvala svešteniku Jadranku Stojanoviću na ljudskosti i velikoj pomoći.

Takođe poruka modričkim carinicima i špediterima. Draga gospodo, svi smo mi ljudi ali teško je biti čovjek.

Veliko hvala hrvatskim policajcima, carinicima i špediterima koji su pokazali visinu humanosti i, na žalost, da im je više stalo do naše djece nego našima.

Dragan Sjeničić Pipi,
Predsjednik Humanitarne organizacije “Srcem za Modriču”

Vaša Srcem za Modriču

 

Izvor: Srcem za Modriču

Facebook komentari

komentari

x

Check Also

TROPIC trke za djecu u sklopu 3. Ulične trke u Modriči *(FOTO+VIDEO)

Poslije godine dana pauze, usljed pandemije, trčanje se vraća na modričke ulice. Atletsko rekretivni klub Modriča, 10. jula po treći put organizuje atletsku uličnu trku u dužini od deset kilometara, ...