Home / NOVOSTI / HRONIKA / Valerija Blagojević: Na mladost se može udarati, ali se mladost ne može pobijediti

Valerija Blagojević: Na mladost se može udarati, ali se mladost ne može pobijediti

Valerija Blagojević poznata je mlada ličnost kako na području opštine Modriča, tako i širom Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Tokom gimnazijskih dana, provedenih u Modriči, bila je aktivni član Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini. Učestvovala je aktivno u brojni dešavanjima, manifestacijama i tribinama ove, ali i brojnih drugih organizacija, nastojeći da unaprijedi položaj mladih ljudi kako u lokalnoj zajednici, tako i na širem području u našoj zemlji. Danas kada studira međunarodne odnose u Poljskoj nije zaboravila svoj kraj, te i dalje nastoji da svojim savjetima pomogne vršnjacima u Modriči.

Naš razgovor započinjemo Vašim studijama u Poljskoj. Kako ste došli na ideju da upišete studije u Poljskoj?

Godine 2017. još kao učenica trećeg razreda gimnazije SŠC “Jovan Cvijić” pobijedila sam na literarnom konkursu pod nazivom: “Šta za tebe znači svjetska baština UNESCO”, koji je raspisala Ambasada Poljske u BiH. Nagrada je, osim diplome, uključivala i šestodnevno studijsko putovanje u Poljsku u pratnji profesora. Upravo zahvaljujući tom putovanju imala sam priliku kroz šest dana upoznati bajkovitu ljepotu ove zemlje i čari koje ona nosi sa sobom. Privukle su me šarene ulice pune cvijeća, mladih i nasmijanih ljudi, ulična umjetnost, arhitektura i bogata istorija starih građevina i gradova koje smo posijetili. Bilo je to i više nego dovoljno da se zaljubim u ovu zemlju i sve njene ljepote što je dovelo do toga da odlučim tamo i studirati. Moj rad i trud, ali prije svega veliku želju, prepoznala je ambasada Poljske u BiH zahvaljući čijoj podršci sam i dobila stipendiju u sklopu specijalnog programa akademske razmjene Ministarstva nauke i visokoškolskog obrazovanja Republike Poljske.

Opišite nam život u Poljskoj? Možete li da pojedine segmente života uporedite, ako ne sa Modričom, onda sa nekim od gradova bivše Jugoslavije?

Postoji zapravo mnogo segmenata, prije svega kulturnog i istorijskog karaktera koje je moguće uporediti. Poljska je slavenska zemlja bogatih kulturnih i tradicionalnih običaja koji su svakako slični našim, a Poljaci su jedan izuzetno gostoljubiv narod velikog srca tako da integracija u jedan takav sistem i okruženje nije velika prepreka za ljude koji dolaze sa strane, a naročito ne za nekoga ko dolazi iz sličnih tradicionalnih okvira. Upravo zahvaljujući tome ova zemlja za kratko vrijeme postala je moj drugi dom i učinila da se nikada ne osjetim usamljeno iako sam kilometrima udaljena od svog doma i svoje porodice. Moj savjet čitaocima je da svakako pruže priliku ovoj predivnoj zemlji da im pokaže svoju ljepotu i gostoprimstvo, jer to nije zemlja u koju možete otići samo jednom bez želje da se vratite ponovo.

Svakodnevno se susrećete sa strancima, počev od profesora, pa sve do Vaših kolega, cimera, prolaznika, itd. Jesu li oni, i u kojoj mjeri, upoznati sa političkim dešavanjima na prostoru bivše Jugoslavije, jer svjedoci smo da naša omladina ali i oni nešto stariji malo toga znaju o Poljskoj?

Obzirom na to da studiram međunarodne odnose i savremenu diplomatiju koja se uglavnom koncentriše na prostore Evrope, neizostavne teme su svakako usko vezane za političku scenu i međuljudske odnose na Balkanu. Profesori kao i asistenti veliku pažnju posvećuju ovim temama jer shvataju koliko odnosi na Balkanu zapravo mogu uticati i utiču i na ostatak Evrope. Zanimljivo je da na tom istom Univerzitetu postoji čak i katedra za slavistiku u sklopu koje djeluje fakultet za srpski,hrvatski, bugarski, makedonski jezik i književnost a interesovanje za ove smjerove iz godine u godinu rapidno raste. Naravno, nije samo akademska zajednica upućena i zainteresovana u naše “balkanske odnose”. Poljski narod vrlo dobro zna koliko smo kroz istoriju propatili i kakvo breme prošlosti vučemo i dan danas za sobom. Upravo zbog tog saosjećanja i jako sličnih teških sudbina dva naroda, izuzetno vole i cijene Balkan i ljude u njemu te im je to, kao što ste vjerovatno i primjetili, omiljena destinacija za putovanja, naročito ljeti.

Kada je riječ o sistemu studiranja u insotranstvu naša sagovornica dodaje

– Sistem edukacije generalno bilo gdje je jako kompleksna tema o kojoj bi se moglo pričati danima. Ja nisam stručnjak koji bi mogao na pravi način da prokomentariše kvalitet obrazovanja u inostranstvu, ali sam svakako neko ko je svjedok i dio tog sistema. Iz moje lične perspektive, sistem visokoškolskog obrazovanja u inostranstvu, u ovom slučaju u Poljskoj, zasnovan je na kreativnom i kritičkom razmišljanju koje stimuliše studente da analiziraju činjenice i na sopstveni način dođu do vlastitih zaključaka i mišljenja koje su profesori dužni prihvatiti i podsticati. Drugim riječima, ovaj sistem “ne reže krila” studentima i pruža im mogućnost da zapravo izraze svoje mišljenje bez bilo kakvog straha ili pritiska. Ovakav način rada obrazovnih institucija bio je pravo iznenađenje kada sam započela svoje školovanje u inostranstvu, obzirom da dolazim iz zemlje u kojoj je obrazovanje još uvijek zasnovano na tradicionalnom sistemu u kom preovladava teoretsko učenje a praktičnog dijela skoro da i nema ili je na jako lošem nivou. Kao neko ko je u srednjoškolskim danima intenzivno radio na inicijativama koje bi doprinijele reformi ovakvog sistema, nisam nailazila na konkrentu podršku od strane javnosti i nadležnih institucija koje su ovaj problem gurale pod tepih. Nažalost, ni danas situacija nije bolja.

Valerija Blagojević iz gimnazijskih dana poznata je po svom učešću u radu Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH). Povodom toga ona ističe zahvalnost za lični razvoj upravo ovoj organizaciji, preko koje je nastojala da suzbije, kako ona ističe, “nepravdu sistema” ali i da poboljša status srednjoškolaca u lokalnoj zajednici, ali i šire

– Asocijacija srednjoškolaca u BiH (ASuBiH) je definitivno organizacija koja me je stvorila i uticala na to da se razvijem kao ličnost i težim konstantno ka većim ciljevima.

Kao i brojni mladi ljudi i sama je nailazila na određene prepreke kada je u pitanju aktivizam i djelovanje u lokalnoj zajednici

– U početku nije bilo lako, naročito kada je u pitanju tako mala sredina kao Modriča te sam vrlo često nailazila na prepreke i ne razumijevanje, ali zahvaljujući nizu odrađenih aktivnosti i vrijednoj ekipi sa kojom sam radila, djela su počela govoriti sama za sebe te je ASuBiH dobio kredibilitet. Ništa to ne bih postigla naravno bez podrške i razumijevanja svoje porodice, ali i svojih kolega kako u lokalnom timu na početku tako poslije i u Upravnom odboru ASuBiH-a bez kojih nijedna ideja i zamisao ne bi vidjela svjetlost dana jer samo smo zajedničkim radom i trudom mogli napraviti nešto od cijele te priče. Kroz svoj angažman naučila sam i još nešto što me je svih tih godina držalo i davalo vjetar u leđa a to je da se “na mladost se može udarati, ali se mladost ne može pobijediti”.

Imaju li mladi u Modriči i u Republici Srpskoj perspektivu?

Naravno. Mislim da mladi generalno u BiH imaju perspektivu, želje i ambicije, ali nažalost nemaju podršku i razumijevanje svoje zemlje da te iste perspektive, želje i ambicije realiziju. Upravo zato svjedoci smo sve većeg broja “odliva mozgova” i nekako čini mi se da smo svi mnogo pesimistični kada je u pitanju budućnost naše zemlje. Ne smatram da je ovdje sve tako crno i da nema apsolutno nikakvih mogućnosti za mlade ljude, ali ne znam ni koliko su mladi ljudi spremni da čekaju ili da se bore sa vjerenjačama u nadi da će jednog dana ipak biti bolje. Nažalost, u svojoj bližoj okolini, počevši od svoje porodice, ne znam ni jednu osobu koja ili već nije otišla ili ne planira da ode u inostranstvo. I dok se BiH sve intenzivnije pretvara u zemlju staraca i sirotinje, političari i ovaj problem ignorišu, te se postavlja pitanje: dokle ćemo ovako i šta će od naše zemlje ostati?

Gdje sebe vidite nakon studija?

Za sada uživam u studentskom životu u kome je fakultet prioritet. Nakon studija, voljela bih se svakako kretati u smjeru međunarodnih organizacija i naravno diplomatskih poslova što je svakako cilj. Obzirom na to da sam veliki zaljubljenik u umjetnost, naročito pozorište, ne bih mogla zamisliti život ni bez toga. U svakom slučaju jedno je sigurno: gdje god da bila, šta god da radila svoju otadžbinu i svoj zavičaj nikada neću zaboraviti.

Autor intervjua: Dimitrije Živanović
Modričainfo

Facebook komentari

komentari

x

Check Also

PONOSNI PRECI I POTOMCI *(FOTO+VIDEO)

Promovisan „Rodoslov“ Zdravka Lazarevića MODRIČA – U Dugom Polju kod Modriče promovisan je Rodoslov „Pjevalica – Lazarević“, autora Zdravka Lazarevića koji je ranije objavio dve zbirke poezije. Koreni ljudski toliko ...