Home / SPECIJAL / IZDVOJENO / KOLUMNA IZ SARAJEVSKOG OSLOBOĐENJA: Pape Franjo u Sarajevu

KOLUMNA IZ SARAJEVSKOG OSLOBOĐENJA: Pape Franjo u Sarajevu

Ovu kolumnu iz Sarajevskog Oslobođenja prenosimo u cjelosti, a  isključivo radi diskusije naših posjetilaca sajta.

Portal modričainfo se ograđuje od stavova iznijetih u ovom tekstu kao i od komentara čitalaca.

Oslobodjenje-LOGO

 

KOLUMNE

Pape Franjo u Sarajevu

Boris Dežulović

Boris Dežulović

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

“Jesi čuo da Papa dolazi u Sarajevo?”, kaže Mujo. “Pa ja”, odgovorio Suljo lakonski, “neće valjda u Želju.”

Ispast će, eto, da opet zajebavam pitare, a ja zaista tih ambicija nemam: evo, javno im čestitam na zasluženoj tituli, aferim Divovi, i dabogda u kvalifikacijama za Ligu prvaka neki Pape, Papa, tko god, opet Dinamu uvalio dva komada, kao onomad prije trideset pet godina, sjetit će se moji drugovi s Koševa, kad su pregazili purgere s 4:2 za jesensku titulu.

Sveti otac Franjo, uostalom, zaista dolazi na Koševo, argentinskog asa u subotu će na koševskom stadionu dočekati više ljudi nego što ih je – baš one sezone kad je Sarajevo uzelo drugu jugoslavensku titulu – na Stadio San Paolu u Napulju dočekalo njegova sunarodnjaka Diega Armanda. Najzad, po prilici svaki put kad je rimski papa bio u Bosni, Sarajevo je bilo prvak BiH. Zlobni Suljo stoga će zaista reći, “neće valjda na Grbavicu”: Sarajevo je ionako legionarski klub, eno ih tamo ravno deset sa stranim pasošima, točno im Papa nedostaje za prvu jedanaestoricu. Neće Vincent Tana žaliti para za Papeta Franju, fantasista i debitanta u hrvatskoj reprezentaciji, kojemu je prije samo tjedan dana – ne gledate, jebiga, Sportski pregled Televizije Zagreb – predsjednica Hrvatskog bogometnog saveza Kolinda Grabar-Kitarović u Vatikanu uručila hrvatski dres sa brojem devet.

Dobro, ispada sad to zajebancija s FK Sarajevom, a ja, rekoh, niti imam tih ambicija, niti sam uopće o tome htio pisati. Neće, najzad, papa Franjo dolaskom na Koševo zajebati Želju, nisu mu se na Grbavici ni nadali niti su ga tamo očekivali: nadali su mu se, naime, i očekivali ga u Čitluku, na stadionu Brotnje na Barama, da otamo urbi et orbi obznani rezultate istrage specijalnih agenata papinske Kongregacije za nauk vjere – vatikanskih Scully i Muldera – da dakle konačno objavi Dosjee X o Maloj Zelenoj i proglasi službeno priznanje Gospe Međugorske.

Kao što su, uostalom, spektakularno pojačanje iz Rima na stadionu Bare očekivali i prije osamnaest godina, i prije dvanaest, oba puta kad je papa Ivan Pavao Drugi dolazio u Bosnu i Hercegovinu, oba puta hladnokrvno zaobišavši katoličku utvrdu Herceg-Bosnu – prvi put produživši u bošnjačko Sarajevo, a drugi put u srpsku Banju Luku.

I ovaj Papa, eto, zaobilazi Hrvate i zapadnu Hercegovinu, pa to sad već izgleda kao otvoreno zajebavanje. Dok je u Sarajevu sad već dio turističke ponude, ćevapi i Papa – da se mene pita, slogan sarajevske turističke zajednice bio bi “Doći u Sarajevo, a ne vidjeti Papu” – dotle Međugorje obilaze sveštenici i monasi Zahumske eparhije. Prije će tako papa Franjo u Trebinje, na stadion Leotara, ili u pastirski pohod u Gornju Maoču, prije će – Divice mi Gospe – u posjet Fatmi Nur Džennet nego međugorskoj Kraljici mira. Ne bih se ja, recimo, čudio da taj argentinski zajebant u subotu, poslije Sarajeva, ode do pravoslavnog manastira Blagoveštenja Presvete Bogorodice u Žitomislić podno Međugorja, pa otamo zovne fra Marinka Šakotu da ga zajebava: “Zna li tko tamo na ajfonu namjestiti latinicu, imam poruku od Bogorodice Trojeručice s Hilandara?”

Primijetili ste i vi tu neobičnu pojavu, to da rimski pape bježe od Međugorja kao, hm, vrag od tamjana: Ivan Pavao Drugi, recimo, na svojih je stotinjak putovanja obišao stotinu trideset zemalja, i nijednom u tih milijun i dvjesto hiljada kilometara, koliko je prešao, nije ga put nanio u Međugorje. Na Aljasci je dvaput bio, a u Herceg-Bosni nijednom! Milijun i dvjesto hiljada kilometara, to je okruglo trideset puta oko Zemlje, pa da čovjek krene prstom naslijepo trideset puta obići globus, po zakonu velikih brojeva nabasao bi barem tri puta u Hercegovinu: drug Tito se, na primjer, usred Onoga rata šetao od Rame do Kupresa kao po korzu, a sva trojica rimskih papa u trideset godina Gospe Međugorske nisu se usudila prići blizu niti u oklopljenom papamobilu!

I dok se za papu Ivana Pavla II govorilo kako mu u međugorsko svetište ne daju vatikanske “strukture”, te da ga je i sam neslužbeno zagovarao – poslovično pouzdani svjedok Franjo Tuđman govorio je kako mu je Ivan Pavao osobno priznao da bi želio u Međugorje – argentinski papa šalje prilično nedvosmislene poruke o međugorskom fenomenu. Malo što je u maniru Stipe Mesića iznio stav kako “Gospa nije poštanska službenica”, nego ovih dana – vrlo znakovito, pred najavljenu objavu izvještaja vatikanske Kongregacije i posjet Bosni i Hercegovini – međugorske vidjelice i vidioci jedan za drugim dobivaju otkaze dogovorenih gostovanja i predavanja: nakon što je vidiocu Ivanu Dragičeviću zabranjeno gostovanje na američkom sveučilištu Lindenwood, vidjelici Vicki Ivanović-Mijatović otkazano gostovanje u brazilskom Sao Paulu, a Mariji Pavlović-Lunetti i cijela turneja po Južnoj Americi, prefekt vatikanske Kongregacije osobno je otkazao za par tjedana dogovoreni nastup Vicke Ivanković-Mijatović u talijanskom Sestoliju, a nadbiskup Antonio Mattiazzo otkazao gostovanje Ivana Dragičevića u Mestrinu kod Padove. Međugorske su vidjelice i vidioci, ukratko, iznenada postali persone non grate, nešto kao europski diplomati na Putinovoj crnoj listi.

Onda su konačno primijetili to i u Herceg-Bosni, morali su i oni priznati da stvar više nije slučajna, pa su se na koncu malo i uvrijedili. Prije dva mjeseca, kad se saznalo da ni ovaj papa neće u Herceg-Bosnu, ugledni je vatikanolog i mistik dr. Nino Raspudić ovjerio tako glas naroda, da je papa u Sarajevu 2015. godine u geostrateškom smislu isto kao papa u Beogradu 1990., ocijenivši kako se zbog titranja mita o “multietničkom Sarajevu” papi Franji neće radovati hrvatski katolici, a zbog njegova nedavna podsjećanja na genocid nad Armencima i diplomatskog rata s Turskom ni proturski Bošnjaci, već – upravo, shvatili ste, zbog toga – samo bosanskohercegovački Srbi.

Bit će to u subotu stoga nezaboravan prizor, kad papa Franjo stigne u multičetničko Sarajevo, pa se na veselje Bošnjaka i Hrvata, zabije u šesnaesterac okružen sa sedamdeset hiljada presenećenih Srba.

Rekao bi rahmetli Mladen Delić: “Ne sam, Frančesko!”

Autor: Boris DEŽULOVIĆ

Izvor: Oslobođenje

 

Facebook komentari

komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

x

Check Also

ODRŽANA RADIONICA „POKRENI DIJALOG: AKTIVIRAJ SE NA LOKALU“

Projekat „Evropa postaje lokalna“ je evropska platforma za saradnju za razvoj kvaliteta u lokalnom radu sa mladima kroz zagovaranje, razmjenu znanja, vršnjačko učenje i umrežavanje. Strateško partnerstvo u području mladih ...